Intravitrealne injekcije - Očna poliklinika Medić Jukić Split

Intravitrealne injekcije

Intravitrealne injekcije su postupak stavljanja lijeka izravno u stražnji dio oka koji se naziva staklasta šupljina i koji je ispunjen tekućinom sličnom želeu, a zove se staklasto tijelo (vitreus).

Za što se koriste intravitrealne injekcije?

Intravitrealne injekcije koriste se za primjenu lijekova za liječenje različitih stanja mrežnice. Starosna degeneracija makule (AMD), dijabetička retinopatija i začepljenje vena mrežnice najčešća su stanja koja se liječe intravitrealnim anti-VEGF lijekovima. Intravitrealni steroidi koriste se u nekim slučajevima dijabetičke retinopatije, začepljenja vena mrežnice i kod uveitisa. Antibiotski, antigljivični i antivirusni lijekovi također se koriste za liječenje bolesnika s infekcijama oka poput endoftalmitisa i retinitisa. U nekim se slučajevima injekcija koristi za umetanje malog mjehurića plina za pomoć u popravljanju odvajanja mrežnice.

Kakvi se lijekovi mogu davati intravitrealnom injekcijom?Intravitrealne injekcije 01 - Očna poliklinika Medić Jukić Split

  • anti-VEGF lijekovi
  • Steroidi, koji smanjuju upalu
  • Antibiotici, antivirusni i antifungalni lijekovi

Postupak intravitrealne injekcije

Intravitrealne injekcije izvode se u ordinaciji, često s pacijentom naslonjenim na stolicu. Prvo se oko i kapci anesteziraju pomoću kapi ili gela tako da injekcija ne boli.

Oko i kapci se zatim očiste, obično pomoću povidon-joda, žute otopine koja je vrlo učinkovita u ubijanju bakterija koje žive oko oka. Spekulum kapaka često se koristi kako bi kapci bili otvoreni tijekom postupka. Nakon što se oko pripremi za injekciju, naš specijalist oftalmolog tražit će vas da pogledate u određenom smjeru, ovisno o mjestu injekcije, dok se lijek ubrizgava kroz pars plana (bijeli dio oka) vrlo malom iglom.

Tipično, pacijenti osjećaju pritisak, s malo ili nimalo bolova tijekom injekcije. Nakon injekcije uklanja se spekulum i očisti oko. Čitav postupak traje oko 10 do 15 minuta.

Sigurnost i rezultati

Teške komplikacije su vrlo rijetke kod intravitrealnih injekcija. Glavni rizici su:

  • Infekcija u oku ili endoftalmitis
  • Upala u oku ili pseudoendoftalmitis (neinfektivna upalna reakcija na neke lijekove)
  • Krvarenje u staklasti gel (vitreus)
  • Odvajanje (ablacija) retine

Ponekad na površini oka na mjestu ulaska igle može doći do malog subkonjunktivalnog krvarenja; ovo obično zacijeli u roku od tjedan dana.

Naš će vam specijalist oftalmolog provjeriti intraokularni tlak (IOP), odnosno tlak u oku nakon injekcije. Postoji privremeni porast IOP-a koji se obično vrati na početnu razinu za nekoliko minuta. IOP može potrajati dulje dok se normalizira u bolesnika s glaukomom i treba ga nadzirati.

Što očekivati ​​nakon injekcije

Nakon injekcije obično nema ograničenja, osim izbjegavanja potencijalne kontaminacije oka na dan injekcije. Međutim, trebali biste kontaktirati našeg specijalista oftalmologa ako osjetite znakove i simptome komplikacija, kao što su:

  • Bolovi ili nelagoda u očima
  • Povećana osjetljivost na svjetlost
  • Smanjen vid

Intravitrealno davanje lijekova postalo je zlatni standard za liječenje mnogih retinalnih bolesti, uključujući neovaskularnu starosnu degeneraciju makule (AMD), dijabetičku retinopatiju i začepljenje vena mrežnice. Učestalost intravitrealnih injekcija značajno se povećala od uvođenja lijekova protiv vaskularnog endotelnog faktora rasta (VEGF). Tehniku koja je uključena u pravilno izvođenje ovog postupka važno je savladati kako bi se optimizirala sigurnost pacijenta i smanjio rizik od komplikacija.

Ponekad nakon intravitrealne injekcije možete imati osjećaj da vam je „nešto u oku“ – to može biti reakcija na povidon-jod koji se koristi za čišćenje oka prije injekcije. Umjetne suze (po mogućnosti sterilne kapaljke za jednokratnu upotrebu) mogu se koristiti za olakšavanje simptoma suhoće i površinske iritacije.

Zakazat ćemo vam sljedeći posjet našem specijalistu oftalmologu, ovisno o bolesti koja se liječi, ali obično je to otprilike 4 do 6 tjedana nakon injekcije.

Priprema za intravitrealnu injekciju

Pacijent treba biti barem malo u ležećem položaju.Intravitrealne injekcije 02 - Očna poliklinika Medić Jukić Split

Potrebno je osigurati da je naslon za glavu siguran i da se neće pomaknuti tijekom ubrizgavanja (jer pacijenti imaju tendenciju da postanu nervozni i ispruže vrat i pritisnu naslon za glavu)

Zatvorimo vrata i pripazimo da tijekom injekcije nema smetnji koje bi pacijentu mogle uzrokovati bilo kakve smetnje.

Prije početka provjerimo imamo li sve potrebne instrumente, jer je pacijentu vrlo neugodno čekati kad se Betadine ukapa u oko.

Prije zahvata napravimo kirurški “timeout” kako bismo potvrdili ispravnog pacijenta, ispravno oko i sve alergije. Poželjno je da vremensko ograničenje odradi tehničar ili medicinska sestra kako bi pacijent potvrdio postupak.

Ponavljane intravitrealne injekcije

Intravitrealne injekcije neophodan su alat za mrežnicu za liječenje različitih stanja. Njihova je upotreba postala mnogo češća od uvođenja anti-VEGF lijekova 2006. Intravitrealne injekcije često je potrebno ponoviti u kroničnim stanjima kao što su AMD, dijabetični edem makule i začepljenje vena mrežnice, što zahtijeva češće posjete Poliklinici Medić Jukić (Split). Ponovljene injekcije obično se sigurno podnose tijekom nekoliko godina. Potreba za ponovljenom injekcijom utvrđuje se tijekom kliničkog pregleda, često uz upotrebu dijagnostičkog ispitivanje poput optičke koherentne tomografije (OCT) i fluorescentne angiografije (FA).

Intravitrealna (intraokularna) primjena lijeka, na mjestu samog patološkog zbivanja, osigurava dovoljnu koncentraciju i najjaču učinkovitost lijeka. Intraokularne injekcije koristimo za liječenje brojnih bolesti oka, najčešće za liječenje makularnog edema kod dijabetičke retinopatije, okluzija vena mrežnice, upalnih bolesti i vlažnog oblika senilne makularne degeneracije. Na ovaj se način primjenjuju najnoviji lijekovi za liječenje vlažnog oblika senilne makularne degeneracije, koji sprječavaju rast novih krvnih žilica u oku (anti-VEGF) i kortikosteroidi (triamcinolon acetonid i sl.), kojima se djeluje na edem i upalne promjene na mrežnici.

Navodimo nekoliko lijekova iz skupine anti-VEGF:

Lucentis® (ranibizumab) neselektivni je anti-VEGF lijek za liječenje vlažnog oblika makularne degeneracije, jedini službeno odobren za očnu primjenu, s dobrim rezultatima iz brojnih multicentričnih kliničkih studija.

Avastin® (bevacizumab) je lijek koji se primarno koristi u liječenju karcinoma debelog crijeva, gdje neselektivnim blokiranjem rasta novih krvnih žila zaustavlja i rast tumora. Avastin se zadnjih nekoliko godina u cijelom svijetu uvelike primjenjuje za liječenje vlažnog oblika makularne degeneracije, a otvaraju se i nove indikacije poput dijabetičke retinopatije. Budući da primjena u oku predstavlja tzv. “off label use” (upotreba izvan preporučene indikacije),  pacijent se prije zahvata mora u potpunosti upoznati s rizicima takve primjene te potpisati informirani pristanak. Prednost ovog lijeka je što je dosta jeftiniji od drugih.

Macugen® (pegaptanib) selektivno blokira endotelijalne faktore rasta krvnih žila u oku. Njegova primarna indikacija je vlažna forma senilne makularne degeneracije i odobren je od američke agencije FDA za tu indikaciju. Njegovo selektivno djelovanje pruža daleko veću sigurnost primjene kod bolesnika s povećanim rizikom za kardiovaskularne bolesti.

Kenalog® (triamcinolon acetonid) je kortikosteroid koji se daje intravitrealno u cilju smanjenja makularnog edema kod dijabetičke retinopatije, vaskularnih okluzija, kod vlažnog oblika senilne degeneracije žute pjege, u kombinaciji s anti-VEGF lijekovima ili laserskom terapijom, nekih upalnih bolesti oka i drugih rjeđih stanja.

OSTALE OBJAVE

Naručite se za pregled

Za sva pitanja i konzultacije medicinski tim poliklinike i djelatnici stoje Vam na raspolaganju putem telefona 021 343 049 i 091 343 0491 te e-mail adrese ocna.poliklinika@gmail.com

Scroll to Top
Malcare WordPress Security